~ Gnothi Seauton ~

Oziris – Orion

Oziris – u obliku ljudske mumije. Drži znakove faraonske moći: magični štap heka i flagelum s tri rese. Na glavi ima bijelu krunu Gornjeg Egipta. Odjeća mu je bijela što je simbol nemanifestiranog duha, a lice mu se ponekad prikazuje zelenim, jer je i simbol plodnosti. Kralj Amentija – svijeta gdje odlaze umrli. Vladar posljednje generacije bogova i simbol besmrtnosti duše. Središte Ozirisova kulta bilo je u Abidosu.

 

Dva istraživaća Adrian Gilbert i Robert Bouval su početkom 1990′ došli do zapanjujućeg otkrića. Naime sasvim slučajno, promatrajući zvijezde, otkrili su da su tri najveće piramide u Gizehu položene na isti način kao i Orionov pojas na nebu. Daljnjim proučavanjem su dokazali kako su svi odnosi smještaja piramida istovjetni onima Oriona na nebu.

Već je ranije poznato kako se upravo Oziris poistovjećivao sa zviježđem Oriona. Tako jedan egiptolog navodi:

“Kada je riječ transformaciji duše nakon smrti, vjerovalo se da je ona složen i opasan proces kojem se može pripomoći ritualima koje obavljaju živi, ili pak poznavanjem magijskih vještina od strane umrlog koji zahvaljujući svojim znanjima uklanja prepreke na drugom svijetu, ne bi li dospio do vječnog života. Tek tamo, u dalekom astralnom svijetu zviježđa koja se vide tijekom čitave godine prestaje svaka mijena. Tek među vječnim bogovima duša može ući u stanje vječnog postojanja koje se nazivalo Ozirisom.”

 

 

Novija istraživanja (oko 1994.) su otkrila i nove stvari povezane s piramidama. Naime u kraljičinoj i kraljevoj prostoriji unutar najveće piramide pronađeni su neki kanali-otvori oko 40*40 cm. Struka je kanale odmah proglasila za davna ventilacijska okna. Naknadnim istraživanjem su utvrdili da kanali pod jakim kutevima idu prema vanjskih zidovima piramide.

Jedan dio hrabrih istraživaća koji su znali koliko je egipćanima bilo važno nebo i zvijezde su počeli eksperimentirati s kutevima i smjerovima tih kanala.

Došli su do zapanjujućih otkrića.

Svi kanali iz velike piramide su bili usmjereni u, kako se čini, egipćanima glavna zviježđa. Iz kraljičine odaje prema Siriusu i Malom medvjedu, a iz kraljeve odaje prema Orionu i Drakonisu.

 

Već oko 2900. pr. Kr. Egipćani su u Nubiji vadili zlato, odvajajući plemenitu kovinu od kvarca, meljući je u ručnim mlinovima. Proces rafiniranja rađen je i otkriven u laboratorijima, a njegova tajna povjerena je svećenicima. U Egiptu su kemijski postupci bili popraćeni magijskim ritualima,  kao i uostalom sve što se u to vrijeme smatralo važnim. Povežemo li tri činjenice da su Egipćani radili sa zlatnom rudom, i ove operacije vezane za zlato ali i druge rude držali u strogoj tajnosti, te da je njihova kemija bila ispunjena magijom, približavamo se alkemiji. Da li su Egipatski adepti sami osmislili svoju vještinu, najvjerojatnije ne. Ipak sve ono bitno, a vezano za alkemiju, uporno nas tjera natrag u Stari Egipat. Zosimus je posvetio svoju knjigu o alkemiji Imhotepu, pjesniku koji je živio 3000 godina pr. Kr. U njegovim stihovima vec u ranom razdoblju pronalazimo kako su Egipćani poznavali zemaljske užitke kojima su sinovi bogova poučavali kćeri ljudi:

Slijedi si želju dokle si živ,

Položi si Mirtu na glavu,

U fine se tkanine odjeni,

Natopljene miomirisima,

Prave stvari božanske.

Stefanus koji je pisao u sedmom stoljeću, kaže kako su sumpor i olovo sinonimi za Ozirisa.  Taj bor, Izida i Tifon, vrlo često se mogu pronaći u alkemijskim tekstovima, a mnogi od njih navode Hermesa Trismegistusa majstorom alkemijske vještine. Hermes je grčki bog koji je vodio duše mrtvih u Had (podzemni svijet). Trismegistus znači “triput najveći”, što i pokazuje koliko je bio cijenjen i štovan. On zapravo i nije bio grčki bog, već bog grčkih kolonista u Egiptu. Ovi su se egipatski Grci divili religijskom nauku zemlje Nila, a koji se nije mijenjao od doba velikih faraona. Ipak religija Egipta u to vrijeme drastično je slabila, pa u doba kad su je grci počeli proučavati, egipatski svećenici više nisu razumjeli čak ni značenje vlastitih okultnih simbola.

Helenistički doseljenici nisu činili najveći dio populacije Aleksandrije, no spadali su u inteligenciju toga vremena. Spoj egipatske religije i grčke filozofije nužno je imao za posljedicu uzajamno mijenjanje ova dva religijska pravca, u kojem je helenistička misao bila dominantna, te na neki način možemo govoriti o helenizaciji Egipta. Grci su prihvatili sve dijelove stare egipatske religije koji su im bili shvatljivi. Kao rezultat toga rodila se egipatska filozofija u kojoj su se miješali elementi obiju religija, a kojima su još pridodani djelovi židovskog i drugih istočnjačkih učenja.Grci su u egipatskim bogovima prepoznali svoja božanstva pa su Hermesa poistovjetili s Tothom, nebeskim utemeljiteljem magije, u pisanom i govornom jeziku.

Toth je kao pisar u sudnici podzemnog svijeta zapisivao Ozirisove presude, akoje su bile izrečene nakon što su pokojnikova djela bila prosuđena. Toth-Hermes bio je humaniziran, pretvoren u mističnog kralja koji je pisao svoje svitke prirodnih načela. Ti svitci su zapravo anonimni tekstovi egipatske filozofije koja je nastala kao plod egipatsko -grčkog religijskog stapanja. Toth – Hermes je tvorac doktrine koja će dobiti ime Hermetizam. Ovog mitskog adepta kroz svoja djela priznaju i Platon, Diodor, Tertulijan, Galen, Iamblihus i dr.

Od ogromnog broja tekstova posvećenih Hermesu, ostalo je vrlo malo napisa na grčkom, te niz djelića o kojima su pisali kršćanski autori.  Gledajući ove rane filozofske misli , mogli bi reći kako podsjećaju na gnosticizam. Najpoznatiji od tekstova su Poimandres, koji je dijelom nalik na Evanđelje po Ivanu i Platonovog Timeja. Židovska misao, naročito ona koja je prikazana u djelima Fila Judejskog, tkođer može naći okosnicu u njima.

Alkemičari su hermetičke knjige pripisivali Hermesovoj ostavštini. One su bile pune tajni koje su namjerno prikrivene metaforama i alegorijama kako bi zaštitile dragocjenu mudrost od padanja u neželjene ruke. Vjerovalo se kako su samo mudri sposobni pronaći put kroz mistični labirint.

Ulomak iz Hermesovog učenja, njegov motto, kredo je zapis pronađen na smaragdnoj pločici u rukama Hermesove mumije, koja počiva u kripti smještenoj  u Velikoj piramidi u Gizehu. Svitak je nazvan Smaragdna pločica a toliko je blisko povezan s alkemijom pa ga citiram:

“Istina je bez laži i najviše stvarna: ono što je iznad nalik je onom što je ispod da pospješi čuda jedne stvari. I kao što su sve stvari proistekle iz jedne, mišlju jednog, tako su sve stvari rođene iz ove stvari, usvojenjem. Sunce mu je otac, Mjesec mu je majka: Vjetar ga je nosio u svom trbuhu, Zemlja ga je dojila. To je otac svakog savršenstva na svijetu. Njegova snaga i moć su apsolutne kad se promijene u zemlju: odvojit ćeš zemlju od vatre, istančano od grubog, nježno i pažljivo. Ona se uzdiže sa zemlje do neba i opet spušta na zemlju da primi moć svih viših i nižih stvari. Pomoću toga tvoja će biti slava svijeta. I zbog toga, sva skrivenost pobjeći će od tebe. Unutar toga je moć, najmoćnija od svih moći. Jer ona će nadvladati sve istančane stvari, i prodrijeti u svaku čvrstu stvar. Tako je svijet stvoren. Iz toga će biti, i pojavit će se, predivne prilagodbe čija su sredstva ovdje. Iz tog razloga,  ja sam zvan Hermes Trismegistus, imajući tri dijela filozofije svijeta. Ono što sam rekao o Sunčevom djelu je postignuto.”…………

U metaforama i alegorijama poput ove , alkemičari su prepoznali stupnjeve procesa proizvodnje zlata. Dvojakost rečenica je pružala mogućnost za nebrojena tumačenja.

Iz teksta “smaragdne pločice”, a koji je pronađen na Leydenovom papirusu, u grobnici nepoznatog magičara, u egipatskoj Tebi 1828.g, izranja jedna rečenica: ” I zbog toga sva skrivenost pobjeći će od tebe.” Alkemičari su bili svjesni da će zlato, zasjati punim sjajem. To neće biti obično zlato, već ono dobiveno iz utrobe zemlje, živo zlato. Naime u to vrijeme su zlatarevu  kovinu smatrali mrtvom tvari, poput grane odrezane sa stabla. Ovo bi bilo zlato rođeno kao zrno, iz zemlje. Jednom kad su hermetičari otkrili istinu, zasjali su oni kao živo zlato i skrivenost je pobjegla od njih.  Prema tome, sama pretvorba kovina u zlato može se poistovjetiti s drugom pretvorbom, onom čovjekovom, pretvorbom čovjeka na putu ka blaženstvu.

U toj borbi, na tom putu alkemičar teži sjedinjenju duše i misli s božanskom.  Misaono postignuće je beskorisno ukoliko nije oplemenjeno duhovnim. Alkemičari su smatrali kako je ovim procesima dobiveno zlato, neuništivo. Priroda uvjek teži perfekciji, pa nas navodi na zaključak kako ona sama želi proizvoditi zlato. Olovo i drugi metali zapravo su podbačaji prirode. Poput prirode, čovjek mora težiti savršenstvu tkođer. Adepti su vjerovali kako  najbolje što se nalazi ispod, može biti povezano samo s najbližim koje se nalazi iznad. Njsavršenija stvar na zemlji je zlato, a iznad jedino tijelo koje sjajem doseže do anđeoskog neba je Sunce. Od božanskih stvari, Sunce je najniže. Povežimo ovo pa je onda sunce povezano sa zlatom. Zlato je napola puta između Najvišeg I zemlje, posrednik između Boga i čovjeka.

Po masonskoj legendi, Feničanin Hiram Abiff je bio glavni arhitekt kojeg je kralj Solomon postavio za izgradnju hrama Svevišnjem. Solomonov Hram je imao 3 velika majstora: sam Solomon, Hiram iz Tira i njegov sin Hiram Abiff. Svaki dan u podne Hiram Abiff bi poslao radnike na odmor od naporna rada. U to vrijeme Hiram bi obično izrađivao građevinske nacrte na tabli. Međutim, Hiram Abiff je ubijen u podne. Ubila su ga tri niže rangirana slobodna zidara drugog stupnja. Njihova imena su bila Jubela, Jubelo i Jubelum. Dvanaest radnika se urotilo protiv Hirama jer su željeli saznati tajne majstora masona, no samo trojica su provela zavjeru u djelo. Kada je majstor Hiram završio svoj rad u podne htio je izaći na južna vrata Hrama. Trojica zidara drugog stupnja su znala da je majstor u podne sam u Hramu, pa su ga željeli tada iznenaditi. Svaki od urotnika se postavio na jedna vrata Hrama: Jubela na jug, Jubelo na zapad a Jubelum na istok. Majstor je krenuo prema južnim vratima, no presreo ga je Jubela. Jubela je zahtjevao da mu razotrkije tajnu šifru trećeg stupnja i tajne svog zanata. Nakon što ga je Hiram triput odbio, Jubela je udario Hirama 24-inčnim zidarskim mjerilom, te je Hiram pobjegao prema zapadnim vratima. Tamo ga je zaustavio Jubelo i pitao majstora da mu otkrije svoje tajne, na što je ovaj odbio pa ga je Jubelo udario kutomjerom po prsima. Hiram je ponovo pobjegao, ali ovaj put prema istočnim vratima. Tamo ga je susreo Jubelum i ponovo zatražio šifru. Majstor je odbio otkriti tajnu te ga je Jubelum udario maljem po čelu. Majstor pade mrtav na pod Hrama. Zatim su urotnici zakopali tijelo majstora u krhotinama zidarskog materijala na podu. U ponoć su odlučili tijelo majstora odnijeti zapadno prema brdu Moriji, gdje su ga pokopali u smjeru istok-zapad. Na mjesto glave su postavili biljku zimzelene akacije, da bi znali kasnije gdje je grob.

Sljedećeg dana drugi radnici su shvatili da nema nacrtnim planova na tabli, da majstor nije u Hramu, te su obavijestili kralja Solomona. Solomon je zatražio detaljnu potragu po Hramu, no ništa nisu našli. Zatim je 12 urotnika koji su se pokajali za svoje ubilačke namjere raspoređeno u 4 grupe po 3 radnika za svaki smjer. Potraga je počela izvan Hrama, svaka grupa od tri je krenula svojim smjerom. Trojica koja su krenula na zapad sve do luke u Joppi, sreli su mornara/ribara kojeg su upitali da li su možda tuda prošli neki stranci. On je odgovorio da su trojica zanatlija krenula za Etiopiju, no budući da nisu imali majstorske šifre kralja Solomona, po tradiciji nisu smjeli putovati u strane zemlje, pa su se vratili natrag. Ova trojica koja su tragala za ubojicama su se vratili sa vjestima kralju Solomonu, te je on od svih 12 urotnika tražio da se preruše i nastava potragu, inače bit će smatrani odgovornim za ta zločin. Nakon 15 dana potrage, jedan od umorne braće sjeo je na brdo da se odmori, zapadno na brdu Moriji. Ubrzo je primjetio biljku akacije na zemlji. Zanatlija je otkrio da je to grob majstora. U tom trenutku su se pojavili trojica ubojica Hirama Abiffa i počeli su jadikovati i pokajati se za zločin koji su učinili. Budući da su glasno jadikovali, čula su ih trojica koja su otkrila grob i priveli ih pred Solomonov sud. Solomon je dao odrubiti glave ubojicama. Dvanaestorica zanatlija, oni isti koji su bili u potrazi za tijelom majstora su bili poslani od Solomona da pronađu i dovedu tijelo majstora. Tijelo je nađeno i Solomon je zapovijedio jednom od zanatilja da pokuša podići izmrcvareno i poluraspadnuto tijelo majstora stiskom šake prvog stupnja, no to mu ne uspije jer se meso otkinulo sa majstorove ruke. Isto naredi zanatliji drugog stupnja, no tijelo nije bilo podignuto. Nakon molitve, kralj Solomon je primio raspadnuto tijelo majstora za ruku stiskom trećeg stupnja ili „snažnim stiskom lavlje šape“ nakon čega se tijelo majstora podiglo. Solomon je zatražio da se tijelo prikladno, ceremonijalno pokopa u Sanctum Sanctorumu Hrama (najsvetoj svetinji – centralni dio Hrama). S obzirom da je majstorska riječ-šifra izgubljena, morali su smisliti nadomjesnu riječ sve dok buduće generacije ne otkriju pravu Riječ. 

Većina masonskih autoriteta kao što su Albert G. Mackey, Prentiss Tucker, Oliwer, i mnogi drugi slažu se da ova priča ima neke povijesne elemente, no ustvari cijela priča je alegorijska i duboko simbolična. Posjeduje moralne, duhovne i metafizičke konotacije ukodirane preko astronomskih ključeva samog mita.

Pravo značenje ovog mita:

– trojica velikih majstora = tri aspekta Boga = tri faze sunca (istok-rođenje, jug – sazrijevanje, zapad – starost)
– Hiram Abiff = personifikacija Sunca
– Solomonov Hram = SOL – OM – ON (tri drevne riječi za Sunce; Sol – latinski, Om – sanskrit, On – egipatski), dakle riječ je o Hramu Sunca ili cijelom Kozmosu. Astronomski, riječ je o putanji Sunca u solarnoj godini, dakle Hrama Solomona također predstavlja i zodijački pojas od 12 mjeseci/znakova/konstelacija, jer život Sunca ili Majstora Hirama protječe u fazama.
– majstor uvijek pošalje radnike na odmor u podne = Sunce ili Hiram je najviše na obzoru u podne, Sunce pobijeđuje oblake i tminu kad se uzvisi nad obzorom.
– 3 ubojice = jesenski mjeseci, odnosno jesenski znaci zodijaka: Vaga, Škorpion i Strijelac. Jubela udara Hirama sa mjerilom/ravnalom = znak Vage – datum ulaska u znak : 23. 9 mjesec = simbolizira jednakost, pravilnost poput onog koje daje ravnalo kada njime povlačimo pravilne linije. U tom vrijeme vlada jesenska ravnodnevnica. Dani i noći traju podjednako. Otuda simbol ravnala. Jubelo udara Hirama sa kutomjerom = znak Škorpiona, kutomjer podsjeća na dvije štipaljke škorpiona. Jubelum ubija Hirama maljem = znak Strijelca jer udarac malja donekle podsjeća ubojitu strijelu kojom Strijelac ubija Sunce na zapadu zodijačkog pojasa. Sunce nakon znaka Strijelca ulazi u znak Jarca i leži “mrtvo” u vrijeme zimskog solsticija (23.12 – najkraći dan godine).
– zima = smrt Sunca
– imena ubojica Jubela, Jubelo i Jubelum, skrivaju jednu tajnu u svom imenu. Svako ima zajedničku bazu, a to je riječ Jubel. Ako odstranimo bazu, dobijemo slova od prvog A, od drugog O i od zadnjeg UM, sveukupno AOUM ili AUM, sveta Riječ manifestacije i solarnog Logosa. Ekvivalent toj svetoj riječi je gnostički IAO ili hebrejski JAH. Vjerovanto je riječ AUM došla u masoneriju preko perzijskih Misterija i putovanja grčkih inicijata u Hindustan i Indiju gdje su primili inicijaciju u azijske Misterije.
– 3 ubojice odnose tijelo zapadno od Hrama prema brdu Moriji i tamo ga pokapaju =3 zimska mjeseca ili 3 zimska znaka zodijaka: Jarac, Vodenjak i Ribe. Oni predstavljaju mirovanje Sunca, jer u vrijeme zime, Sunce se čini da je pokopano, da leži mrtvo.
– biljka akacije koja je ostavljena uz grob Majstora = ta zimzelena biljka predstavlja pobijedu Sunca nad mrakom zime, odnosno besmrtnost Sunca koja se potvrđuje na proljetni ekvinocij (21.3.). Ta biljka inače u drevnim učenjima zbog svoje uvijek zelene boje predstavlja nadu u pobijedu života nad smrti, astronomski, pobijedu Sunca nad mrakom zime. Na taj način nada u uskrsnuće Sunca (proljetni ekvinocij) biva simbolično prestavljena biljkom koja nikad ne gubi svoju zelenu boju.
– 12 zanatlija u potrazi za tijelom Hirama Abiffa = 12 znakova zodijaka koji traže mrtvo Sunce. Znaci su podjeljeni u grupe po tri u 4 godišnja doba.
– Grupa zanatlija koja je krenula zapadno, srela je ribara/moreplovca. Ribar = konstelacija Vodenjaka koja je u drevna vremena predstavljala zimski solsticij. Ribar im je rekao gdje da traže ubojice.
– Jedan od umorne braće je sjeo na brdu Moriji da se odmori i zatim je pronašao biljku akacije i grob. Zanatlija koji je pronašao mrtvo Sunce je upravo znak Ovna koji je prvi proljetni znak (proljetni ekvinocij) na ekliptičnom pojasu. Zimzelena akacija također simbolizira proljetni solsticij zbog svoje “besmrtne” boje. Grob je pronađen na brdu = brdo simbolizira uzdizanje Sunca iz mrtvila zime. Na brdu raste lijepa vegetacija koja najavljuje dolazak proljeća i uskrsnuće Majstora.
– Brat prvog stupnja, brat drugog stupnja i sam Solomon su trebali podići tijelo Majstora Hirama. Prvoj dvojici (znaci Bika i Blizanaca) nije uspjelo, no Solomon (znak Raka – uvijek je predstavljao život) je podigao Majstora “snažnim stiskom lavlje šape”, dakle Sunce je doživjelo svoj klimaks, svoju najvišu poziciju na nebesima u konstelaciji Lava, koji je u drevna vremena bio smatran “jedinom kućom Sunca”. 

Zašto lav?

Osim svoje snage i dominantne stature, lav je uvijek smatram kraljem životinja, a po ovom mitu i kraljem zodijačkom kola jer Sunce ulazi u Lava u svojoj najvišoj vili, astrološkoj kući za vrijeme ljetnog solsticija. Taj triumf Sunca nad smrti je ovjekovječen u emblemu lava kojeg vidimo u raznim heraldičkim simbolima, zastavama i grbovima. Primjere identifikacije lava sa Suncem imamo i u arhitekturi. Naime, u masonskim učenjima, i mitovima, postoji takozvani ključni kamen (vršni kamen) koji se obično postavlja iznad sredine luka na vratima, tako sugerirajući da luk predstavlja gornju polovicu zodijačkog kola na čijoj sredini se nalazi vršni kamen sa likom lava. Vrh luka putovanja Sunca i konačni triumf nad silama mraka je upravo ono što lav na vršnom kamenu simbolizira. Sve od drevnih vremena do danas, vršni kamen (često s glavom lava) je čest arhitekturalni motiv, no danas je njegovo pravo značenje zaboravljeno. 


Jeste li kad vidjeli tužne ruke? Umorne? Zbunjene? One ponizne? Da ne govorim o onim nametljivim, ljutim, rukama koje uvijek žele imati kontrolu i koje su izgubljene u uzaludnim pokušajima služenja nekom razjedinjenom biću.

U rukama je molitva. Stvaranje i — razaranje.

U rukama je ljubav, tijela s tijelom i duše s drugom dušom. Kroz njih teče energija cijelog Svemira. One opraštaju, ali i opominju. Miluju, igraju se, smiju se. Jeste li ikada vidjeli — nasmiješene ruke? Pogledajte ruke djeteta. Čiste i nevine, tek krenule u svijet uz iskonsku želju da ga upoznaju i stope se s njim u spontanoj igri dodira.

Ruke služe za univerzalnu komunikaciju sa svime što postoji. S ljudima. Životinjama. Biljkama. Pa čak i stvarima. Energija dodira još dugo blagoslivlja (ili proklinje) ono što su jednom nečije ruke dotaknule.

Priče se pričaju rukama. Samo one mogu ispričati skrivene detalje koji bi se u riječima izgubili ili se učinili nevažnima. Samo ćete pogledom na ruke otkriti ljubav. Ili ravnodušnost. Ne na licu. To «piše» na rukama.

Ruke sade. Njeguju. Beru. I hrane. Ruke liječe. Previjaju rane. Iscjeljuju one tjelesne, ali i rane duše, jer ona je najviše i najjače povezana upravo s rukama.

Ruke su uvijek istinite. Čak i kad lice to nije. Pogledajte svoje ruke. Pratite kako se ponašaju u situacijama kada imate osjećaj da Vi niste Vi, da ste netko drugi tko je bolji od Vas, ili — lošiji. Vaše će ruke uvijek ostati dosljedne sebi. I Vama. Ma što Vi pokušavali biti, one će uvijek ostati iste, i jednostavne. I ma koliko ih natjerali da budu ljute, ili bijesne, one će uvijek sa zadrškom obavljati «posao», kao nedovoljno plaćen radnik, nemotiviran u služenju svog tvrdoglavog i nemilosrdnog gospodara. A u trenucima mira Vaše će vam ruke reći tko ste doista.

Vjerovali ili ne, rukama se može zagrliti cijeli svijet.
I planeta Zemlja stane samo u jedan jedini dlan…♥

[op.cit]

—~— Starost poručuje —~—

Za vas koji imate roditelje, za vas koji ste roditelji, i za sve koji rade s nečijim roditeljima…

Dragi sine(kćeri), 

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom i pokušaj me razumjeti… 

…ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv… 

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. 

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me prekidati…saslušaj me! 

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no što si utonuo u san. 

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… 
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu. 

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… 

Ja sam tebe naučio mnogo stvari: 
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom… 

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. 

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati… 

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… 
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne… 

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… 
…jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake… 

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, 
ne ljuti se na mene…jednoga dana ćeš razumjeti… 
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava… 

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života. 

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… 
…tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti… 

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… 
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe… 

Volim te sine/kćeri, 

Tvoj tata/tvoja mama!

—~— Starost poručuje —~—

Za vas koji imate roditelje, za vas koji ste roditelji, i za sve koji rade s nečijim roditeljima…

Dragi sine(kćeri), 

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom i pokušaj me razumjeti… 

…ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv… 

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. 

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me prekidati…saslušaj me! 

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no što si utonuo u san. 

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… 
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu. 

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… 

Ja sam tebe naučio mnogo stvari: 
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom… 

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. 

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati… 

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… 
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne… 

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… 
…jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake… 

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, 
ne ljuti se na mene…jednoga dana ćeš razumjeti… 
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava… 

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života. 

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… 
…tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti… 

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… 
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe… 

Volim te sine/kćeri, 

Tvoj tata/tvoja mama!

Riječ-dvije o meni

Svi koji su čitali Školu života znaju da ne volim klasičnu bilješku o piscu. Obično su takve bilješke suhoparne i dosadne, a u vremenu kad su sve informacije o nekome dostupne putem nekoliko klikova, mislim da ih je pregazilo vrijeme. Zato je bolje da vam se predstavim na svoj način.

Ja sam sretan čovjek koji uživa u otkrivanju odgovora na ključna životna pitanja. Sretan sam zato što volim sebe kakav jesam. Sretan sam zato što iznimno uživam u onome što već imam u sebi i oko sebe. To mi olakšava trud oko nadvladavanja mana i razvijanja onoga što još nemam u sebi i oko sebe. A to dvoje zajedno mi daje mudrost da prihvatim sve ono što ne mogu i ne trebam promijeniti. Znam da to zvuči jednostavno, iako vjerujte mi, nije bilo nimalo jednostavno postići to, ali sada je zadivljujuće jednostavno živjeti na taj način. Kad si sam prestaneš stvarati probleme, u složenosti života postaje zadivljujuće jednostavno uživati.

Iznimno sam zahvalan na svemu što sam uspio postići. Prije svega mislim na sve unutarnje borbe u kojima sam odnio pobjedu. Vanjske potvrde ili neki poslovni uspjesi me ne pale, ali zato unutarnji… u njima uživam svim srcem. A veselim se i novim izazovima čijim ću savladavanjem još dublje živjeti ljubav.

Uživam u ljubavi na bezbroj načina. Prije svega, volim život i volim to što me danas tjera na veličanstvenost. Više mi ne dopušta osrednjost i zato ga obožavam.

Volim svoju ulogu životnog vodiča za neke od vas. Iznimna mi je čast što zajedno možemo krenuti u odiseju otkrivanja odgovora i traženja najboljeg načina da duhovnu teoriju provedemo u praksu.

Uživam u igranju s idejama. Istinski volim način na koji ogoljuju stvarnost, unoseći čaroliju ostvarenosti u naše živote.

Volim i svoju malenu, a najveću obitelj. Čast mi je igrati se našim srcima, dati im platno na kojima ljubav oslikava svoju bit.

Volim i ludost vjetra, on je moj saveznik, a njegova snaga je inspiracija.

Obožavam pisati. Ovo je moja šesta knjiga. Trenutno mi je najdraža, no to će se vjerojatno promijeniti.

Volim biti sam, treba mi to vrijeme kada moj unutarnji svijet vodi glavnu riječ.

Volim biti i s izvrsnim ljudima jer me uvijek nadahnu da još više unjedrim svoju izvrsnost. A sviđa mi se biti i s dragim ljudima koji se uče biti izvrsnima.

Obožavam što znam biti prisutan, doista prisutan, svoj. Znam da sam svoj, a da je prisutnost naša.

Ma… jednostavno mi je čast doživljavati život i učiti biti sve ljubavnijim!
Bruno Šimleša – Intervju

Izvor:  http://www.brunosimlesa.com/Content/hr/o_meni.aspx

Odred smrti ( Order of Death ) je dokumentarac Alexa Jonesa iz 2005. godine koji razotkriva okultno okupljalište američke i europske elite, raznih političkih i poslovnih moćnika i medijskih mogula u šumama Bohemiana, u Kaliforniji u kojem se svake godine održavaju razni sotonistički obredi i rituali žrtvovanja koji vuku korijene još iz starog Egipta i Babilona.

Ukratko o Alex Jonesu:
Poznat je po “žilavim” stavovima o teorijama zavjere, među kojima su i da su napadi 11. rujna 2001. bili namiješteni jer je otmičare obučavala američka vojska a tornjevi su uništeni kontroliranim eksplozijama, da se polako razvija Novi svjetski poredak te da se Osama bin Laden samo iskoristio od američke vlade kako bi se opravdali rigorozni novi zakoni i rat u Iraku. Još 2002., izjavio je da mu je jedan tajni izvor objavio kako je bin Laden preminuo od zatajenja bubrega ali da je CIA “smrznula njegovo tijelo” kako bi ga izvadila prije izbora. Nakon objave smrti svjetski poznatog terorista 2011., godinu dana prije američkih predsjedničkih izbora, samo je pojačao svoje uvjerenje u teorije zavjere oko smrti Osame bin Ladena. On sam se opisao ovako: “Ja sam politički ateist. Kršćanin sam, ali sam politički ateist.”

Zalaže se za slobodu medija i odbijanje američkih intervencija po svijetu.
Odred smrti

Odred smrti 2

Oblak oznaka